Arhitektonski korpus crkve u najvećoj mjeri je iz razdoblja srednjeg vijeka (glavni brod, kraći bočni brodovi, transept, pravokutno svetište i zvonici), a crkva se stilski može odrediti kao romaničko-gotička građevina. Crkva je izvorno građena u opeci čija jarka boja dodatno ističe iznimno kvalitetnu kamenu arhitektonsku plastiku (portal, rozete, prozorski otvori) klesanu od strane kraljevske radionice. Dok je romanički stil vidljiv ponajviše na njenoj vanjštini, arhitektura u interijeru ima stilske odlike gotike (šiljati trijumfalni luk, nosači, kapitelne zone i rebra svodova očuvanih u prostoru transepta i bočnih brodova). U 18. st., zaslugom tadašnjeg župnika Ivana Jambrekovića, započinje značajnija obnova crkve u novom baroknom stilu: žbukom se prekrivaju srednjovjekovni graditeljski elementi, probijaju se novi prozorski otvori, dograđuje se sakristija, grade se novi svodovi, kripte za ukope te kor na koji se smještaju orgulje. Bogatu baroknu obnovu pratila je i nabava kvalitetnog crkvenog inventara (osam oltara, propovjedaonica s baldahinom). Tijekom klasicističke obnove u 19. st. nadograđuju se oba zvonika čime se dodatno naglasio njen dominantan položaj u širem krajoliku.